Children`s fears

Strah je jedna od četiri primarne emocije. Predstavlja urođeni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti, a izražava se na fizičkoj, kognitivnoj i bihevioralnoj razini. Na fizičkoj se razini manifestira bržim otkucajima srca, crvenilom, pojačanim disanjem i znojenjem, napetošću mišića i sl. Na kognitivnoj se razini može manifestirati u obliku zaboravljivosti, problema s koncentracijom, negativnih misli, samokritičnosti itd. Na bihevioralnoj razini manifestira se kao plakanje i vrištanje, drhtanje zubi i usana, mucanje, sisanje palca i sl. Strah se javlja tijekom druge polovine prve godine, a prema dosadašnjim istraživanjima mlađa djeca i djevojčice doživljavaju veći broj strahova od starije djece i dječaka. Kod djece redovito nailazimo na razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob. Oni se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi koji imaju određenu funkciju za tu dob. U djece se može javiti strah od nepoznatih osoba, od odvajanja, mraka i imaginarnih bića, ozljeda, katastrofa, neuspjeha, neprihvaćanja i podsmjehivanja itd. Iako razvojni strahovi uglavnom prolaze sami od sebe, te su sastavni dio razvoja svakog djeteta, oni mogu postati intenzivni i dugotrajni tako da ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. Tada je za njihovo uklanjanje potrebna stručna pomoć. Strahovi kod djece mogu biti i rezultat kriznih situacija, kao što su bolest i hospitalizacija djeteta, bolest članova obitelji, rastava roditelja, smrt članova obitelji, nasilje u obitelji te zlostavljanje u obitelji. Traumatizirana djeca općenito pokazuju izraženije strahove i napetost, a često je potrebna i pomoć stručnjaka.Fear is one of the four primary emotions. It represents an inborn defence mechanism as a kind of protection from different potential dangers, and it manifests on a physical, cognitive and behavioural level. Physically it shows through faster heart beat, redness, heavier breathing, sweating, muscle tension, etc. On a cognitive level it can manifestin form of forgetfulness, concentration difficulty, negative thoughts, self-consciousness, etc. In terms of behaviour it becomes apparent through crying and screaming, teeth chattering and lip twitching, stuttering, thumb sucking, etc. Fear occurs in the second half of the child’s first year, and according to available research, younger children and girls experience a bigger number of fears than older children and boys. We can commonly see developmental fears in children, what is a normal occurrence at a certain age. They occur, change and spontaneously disappear when a child outgrows a certain developmental phase. During every developmental phase there are specific fears that have a certain function for that age. Children can be afraid of unknown people, separation, darkness and imaginary creatures, injuries, catastrophes, failure, lack of acceptance, ridicule, etc. Although developmental fears usually pass by themselves, and are an integral part to a child’s development, they can become intense and lasting so that they interfere with the child’s everyday life. In those cases expert help is needed. Fears in children can be a result of crisis situations, such as illness or hospitalisation of the child, illness of family members, divorce of the parents, death of family members, violence in the family and abuse in the family. Traumatised children generally suffer from more visible fears and tension and often expert help is necessary

Children`s fears

Strah je jedna od četiri primarne emocije. Predstavlja urođeni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti, a izražava se na fizičkoj, kognitivnoj i bihevioralnoj razini. Na fizičkoj se razini manifestira bržim otkucajima srca, crvenilom, pojačanim disanjem i znojenjem, napetošću mišića i sl. Na kognitivnoj se razini može manifestirati u obliku zaboravljivosti, problema s koncentracijom, negativnih misli, samokritičnosti itd. Na bihevioralnoj razini manifestira se kao plakanje i vrištanje, drhtanje zubi i usana, mucanje, sisanje palca i sl. Strah se javlja tijekom druge polovine prve godine, a prema dosadašnjim istraživanjima mlađa djeca i djevojčice doživljavaju veći broj strahova od starije djece i dječaka. Kod djece redovito nailazimo na razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob. Oni se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi koji imaju određenu funkciju za tu dob. U djece se može javiti strah od nepoznatih osoba, od odvajanja, mraka i imaginarnih bića, ozljeda, katastrofa, neuspjeha, neprihvaćanja i podsmjehivanja itd. Iako razvojni strahovi uglavnom prolaze sami od sebe, te su sastavni dio razvoja svakog djeteta, oni mogu postati intenzivni i dugotrajni tako da ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. Tada je za njihovo uklanjanje potrebna stručna pomoć. Strahovi kod djece mogu biti i rezultat kriznih situacija, kao što su bolest i hospitalizacija djeteta, bolest članova obitelji, rastava roditelja, smrt članova obitelji, nasilje u obitelji te zlostavljanje u obitelji. Traumatizirana djeca općenito pokazuju izraženije strahove i napetost, a često je potrebna i pomoć stručnjaka.Fear is one of the four primary emotions. It represents an inborn defence mechanism as a kind of protection from different potential dangers, and it manifests on a physical, cognitive and behavioural level. Physically it shows through faster heart beat, redness, heavier breathing, sweating, muscle tension, etc. On a cognitive level it can manifestin form of forgetfulness, concentration difficulty, negative thoughts, self-consciousness, etc. In terms of behaviour it becomes apparent through crying and screaming, teeth chattering and lip twitching, stuttering, thumb sucking, etc. Fear occurs in the second half of the child’s first year, and according to available research, younger children and girls experience a bigger number of fears than older children and boys. We can commonly see developmental fears in children, what is a normal occurrence at a certain age. They occur, change and spontaneously disappear when a child outgrows a certain developmental phase. During every developmental phase there are specific fears that have a certain function for that age. Children can be afraid of unknown people, separation, darkness and imaginary creatures, injuries, catastrophes, failure, lack of acceptance, ridicule, etc. Although developmental fears usually pass by themselves, and are an integral part to a child’s development, they can become intense and lasting so that they interfere with the child’s everyday life. In those cases expert help is needed. Fears in children can be a result of crisis situations, such as illness or hospitalisation of the child, illness of family members, divorce of the parents, death of family members, violence in the family and abuse in the family. Traumatised children generally suffer from more visible fears and tension and often expert help is necessary

Relationship between fears in preschool children and their parents

Strah je neugodna emocija koja se prepoznaje vrlo rano u djetinjstvu, a predstavlja urođeni prirodni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti. Dječji razvojni strahovi se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste trenutačnu fazu razvoja, a uz svaku fazu vežemo specifične strahove koji imaju određenu ulogu za svaku pojedinu dob. Prerastanje razvojnih strahova javlja se kao posljedica povećanja djetetovih kognitivnih sposobnosti, kao i stjecanja šireg raspona strategija za suočavanje sa strahom. Razlike do kojih dolazi u pojavi i doživljaju strahova kod ljudi možemo pripisati međusobnom utjecaju naslijeđa i sredine. Većina istraživača smatra da na razvoj strahova utječe stjecanje iskustva, uvjetovanje i učenje po modelu, a veliki utjecaj imaju i roditelji te njihov odgoj. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati učestalost različitih strahova kod djece predškolske dobi, ispitati povezanost postojanja strahova kod djece i njihovih roditelja, te ispitati postojanje razlike u broju strahova kod djece ovisno o količini njihove izloženosti medijskim sadržajima. Sudionici istraživanja bili su roditelji (N=113) djece u dobi od četiri, pet i šest godina. Roditelji su ispunjavali upitnik koji se sastojao od sociodemografskih pitanja, listi za označavanje koje su sadržavale brojne strahove te pitanja vezanih uz medijske navike djece i roditelja. Rezultati istraživanja pokazuju da su kod djece najzastupljeniji razvojni strahovi te da postoji umjerena i pozitivna povezanost postojanja strahova kod djece i njihovih roditelja u odrasloj dobi. Nije dobivena statistički značajna razlika u ukupnom broju strahova kod djece s obzirom na količinu vremena koju provode pred ekranima, tj. njihovu izloženost medijskim sadržajima.Fear is an unpleasant emotion recognized early on in childhood and it represents an inborn coping mechanism that a person uses to protect themselves from different potential dangers. Children's developmental fears appear, alter, and spontaneously disappear when a child outgrows a certain phase of development; in each phase specific fears appear that play a certain role in that age. Outgrowing developmental fears occurs as a result of increase of the child's cognitive skills as well as acquiring a broader spectrum of strategies to cope with fears. The differences in occurrence and experience of fears can be attributed to the mutual influence of inheritance and environment. Most researchers believe that fears mostly developed through experience, conditioning and observation, but substantial role also have parents and their parenting style. The goal of this research paper was to examine the frequency of various fears that preschoolers have, the correlation of the children's fears and their parents' fears, and to examine whether there is a difference in the number of children’s fears depending on the amount of their exposure to media content. The participants of the research were parents (N=113) of children four, five and six years of age. The parents took part in a survey that consisted of socio-demographic questions, check lists that contained numerous fears and questions regarding media habits of children and parents. The results show that most common in children are developmental fears and that there is a moderate, positive correlation between the fears children and their parents (as adults) have. Also, no statistically significant difference was found between the overall number of children's fears depending on the time they spend in front of screens i.e. depending on the exposure to media content

Children`s fears

Strah je jedna od četiri primarne emocije. Predstavlja urođeni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti, a izražava se na fizičkoj, kognitivnoj i bihevioralnoj razini. Na fizičkoj se razini manifestira bržim otkucajima srca, crvenilom, pojačanim disanjem i znojenjem, napetošću mišića i sl. Na kognitivnoj se razini može manifestirati u obliku zaboravljivosti, problema s koncentracijom, negativnih misli, samokritičnosti itd. Na bihevioralnoj razini manifestira se kao plakanje i vrištanje, drhtanje zubi i usana, mucanje, sisanje palca i sl. Strah se javlja tijekom druge polovine prve godine, a prema dosadašnjim istraživanjima mlađa djeca i djevojčice doživljavaju veći broj strahova od starije djece i dječaka. Kod djece redovito nailazimo na razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob. Oni se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi koji imaju određenu funkciju za tu dob. U djece se može javiti strah od nepoznatih osoba, od odvajanja, mraka i imaginarnih bića, ozljeda, katastrofa, neuspjeha, neprihvaćanja i podsmjehivanja itd. Iako razvojni strahovi uglavnom prolaze sami od sebe, te su sastavni dio razvoja svakog djeteta, oni mogu postati intenzivni i dugotrajni tako da ometaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje. Tada je za njihovo uklanjanje potrebna stručna pomoć. Strahovi kod djece mogu biti i rezultat kriznih situacija, kao što su bolest i hospitalizacija djeteta, bolest članova obitelji, rastava roditelja, smrt članova obitelji, nasilje u obitelji te zlostavljanje u obitelji. Traumatizirana djeca općenito pokazuju izraženije strahove i napetost, a često je potrebna i pomoć stručnjaka.Fear is one of the four primary emotions. It represents an inborn defence mechanism as a kind of protection from different potential dangers, and it manifests on a physical, cognitive and behavioural level. Physically it shows through faster heart beat, redness, heavier breathing, sweating, muscle tension, etc. On a cognitive level it can manifestin form of forgetfulness, concentration difficulty, negative thoughts, self-consciousness, etc. In terms of behaviour it becomes apparent through crying and screaming, teeth chattering and lip twitching, stuttering, thumb sucking, etc. Fear occurs in the second half of the child’s first year, and according to available research, younger children and girls experience a bigger number of fears than older children and boys. We can commonly see developmental fears in children, what is a normal occurrence at a certain age. They occur, change and spontaneously disappear when a child outgrows a certain developmental phase. During every developmental phase there are specific fears that have a certain function for that age. Children can be afraid of unknown people, separation, darkness and imaginary creatures, injuries, catastrophes, failure, lack of acceptance, ridicule, etc. Although developmental fears usually pass by themselves, and are an integral part to a child’s development, they can become intense and lasting so that they interfere with the child’s everyday life. In those cases expert help is needed. Fears in children can be a result of crisis situations, such as illness or hospitalisation of the child, illness of family members, divorce of the parents, death of family members, violence in the family and abuse in the family. Traumatised children generally suffer from more visible fears and tension and often expert help is necessary

Relationship between fears in preschool children and their parents

Strah je neugodna emocija koja se prepoznaje vrlo rano u djetinjstvu, a predstavlja urođeni prirodni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti. Dječji razvojni strahovi se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste trenutačnu fazu razvoja, a uz svaku fazu vežemo specifične strahove koji imaju određenu ulogu za svaku pojedinu dob. Prerastanje razvojnih strahova javlja se kao posljedica povećanja djetetovih kognitivnih sposobnosti, kao i stjecanja šireg raspona strategija za suočavanje sa strahom. Razlike do kojih dolazi u pojavi i doživljaju strahova kod ljudi možemo pripisati međusobnom utjecaju naslijeđa i sredine. Većina istraživača smatra da na razvoj strahova utječe stjecanje iskustva, uvjetovanje i učenje po modelu, a veliki utjecaj imaju i roditelji te njihov odgoj. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati učestalost različitih strahova kod djece predškolske dobi, ispitati povezanost postojanja strahova kod djece i njihovih roditelja, te ispitati postojanje razlike u broju strahova kod djece ovisno o količini njihove izloženosti medijskim sadržajima. Sudionici istraživanja bili su roditelji (N=113) djece u dobi od četiri, pet i šest godina. Roditelji su ispunjavali upitnik koji se sastojao od sociodemografskih pitanja, listi za označavanje koje su sadržavale brojne strahove te pitanja vezanih uz medijske navike djece i roditelja. Rezultati istraživanja pokazuju da su kod djece najzastupljeniji razvojni strahovi te da postoji umjerena i pozitivna povezanost postojanja strahova kod djece i njihovih roditelja u odrasloj dobi. Nije dobivena statistički značajna razlika u ukupnom broju strahova kod djece s obzirom na količinu vremena koju provode pred ekranima, tj. njihovu izloženost medijskim sadržajima.Fear is an unpleasant emotion recognized early on in childhood and it represents an inborn coping mechanism that a person uses to protect themselves from different potential dangers. Children's developmental fears appear, alter, and spontaneously disappear when a child outgrows a certain phase of development; in each phase specific fears appear that play a certain role in that age. Outgrowing developmental fears occurs as a result of increase of the child's cognitive skills as well as acquiring a broader spectrum of strategies to cope with fears. The differences in occurrence and experience of fears can be attributed to the mutual influence of inheritance and environment. Most researchers believe that fears mostly developed through experience, conditioning and observation, but substantial role also have parents and their parenting style. The goal of this research paper was to examine the frequency of various fears that preschoolers have, the correlation of the children's fears and their parents' fears, and to examine whether there is a difference in the number of children’s fears depending on the amount of their exposure to media content. The participants of the research were parents (N=113) of children four, five and six years of age. The parents took part in a survey that consisted of socio-demographic questions, check lists that contained numerous fears and questions regarding media habits of children and parents. The results show that most common in children are developmental fears and that there is a moderate, positive correlation between the fears children and their parents (as adults) have. Also, no statistically significant difference was found between the overall number of children's fears depending on the time they spend in front of screens i.e. depending on the exposure to media content

Relationship between fears in preschool children and their parents

Strah je neugodna emocija koja se prepoznaje vrlo rano u djetinjstvu, a predstavlja urođeni prirodni obrambeni mehanizam kojim se osoba štiti od različitih potencijalnih opasnosti. Dječji razvojni strahovi se javljaju, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste trenutačnu fazu razvoja, a uz svaku fazu vežemo specifične strahove koji imaju određenu ulogu za svaku pojedinu dob. Prerastanje razvojnih strahova javlja se kao posljedica povećanja djetetovih kognitivnih sposobnosti, kao i stjecanja šireg raspona strategija za suočavanje sa strahom. Razlike do kojih dolazi u pojavi i doživljaju strahova kod ljudi možemo pripisati međusobnom utjecaju naslijeđa i sredine. Većina istraživača smatra da na razvoj strahova utječe stjecanje iskustva, uvjetovanje i učenje po modelu, a veliki utjecaj imaju i roditelji te njihov odgoj. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati učestalost različitih strahova kod djece predškolske dobi, ispitati povezanost postojanja strahova kod djece i njihovih roditelja, te ispitati postojanje razlike u broju strahova kod djece ovisno o količini njihove izloženosti medijskim sadržajima. Sudionici istraživanja bili su roditelji (N=113) djece u dobi od četiri, pet i šest godina. Roditelji su ispunjavali upitnik koji se sastojao od sociodemografskih pitanja, listi za označavanje koje su sadržavale brojne strahove te pitanja vezanih uz medijske navike djece i roditelja. Rezultati istraživanja pokazuju da su kod djece najzastupljeniji razvojni strahovi te da postoji umjerena i pozitivna povezanost postojanja strahova kod djece i njihovih roditelja u odrasloj dobi. Nije dobivena statistički značajna razlika u ukupnom broju strahova kod djece s obzirom na količinu vremena koju provode pred ekranima, tj. njihovu izloženost medijskim sadržajima.Fear is an unpleasant emotion recognized early on in childhood and it represents an inborn coping mechanism that a person uses to protect themselves from different potential dangers. Children's developmental fears appear, alter, and spontaneously disappear when a child outgrows a certain phase of development; in each phase specific fears appear that play a certain role in that age. Outgrowing developmental fears occurs as a result of increase of the child's cognitive skills as well as acquiring a broader spectrum of strategies to cope with fears. The differences in occurrence and experience of fears can be attributed to the mutual influence of inheritance and environment. Most researchers believe that fears mostly developed through experience, conditioning and observation, but substantial role also have parents and their parenting style. The goal of this research paper was to examine the frequency of various fears that preschoolers have, the correlation of the children's fears and their parents' fears, and to examine whether there is a difference in the number of children’s fears depending on the amount of their exposure to media content. The participants of the research were parents (N=113) of children four, five and six years of age. The parents took part in a survey that consisted of socio-demographic questions, check lists that contained numerous fears and questions regarding media habits of children and parents. The results show that most common in children are developmental fears and that there is a moderate, positive correlation between the fears children and their parents (as adults) have. Also, no statistically significant difference was found between the overall number of children's fears depending on the time they spend in front of screens i.e. depending on the exposure to media content